i tako, rockabilly, je fakat cool...
jucer sam bila u kurcu, totalno, citav dan al izdrzala sam do navacer, i onda ja bilo jos sranja, ma starci su mi glupi i trenutno ih mrzim, cak ih hladnokrvno podjebavam-najgori oblik maltretiranja u mojoj obitelji, jer se moja mamica tome ne moze oduprijeti... nadam se, nadajte se, molit, kaj god znate radite da je moj mali Matej dobro... mali matej.... ne znate ga, to vam je moj 12-godisnji rodjak, ujedno i ,onako, jedna od, ako ne i jedina dobra osoba u mojoj obitelji. ugl. ja vam njega jaaaaaaako volim, ali on je u nedjulju isao na biciklu s humca (humac-brdo, ok, brezuljak kraj otocca) i pao, udario glavom u kamen. sad doma lezi sav natucen, i strgan, zlato moje malo.. a fakat bi ga htjela ic vidit, nedostaje mi.. aaaaaaaaaaa moj Matej.!!!!!!!.................... i imamo nove dvije cure na engleskom. aha. petra i ivona, bas su simpa... ivona je danas bila s nama malo nakon engleskog i full je simpa... bas mi je drago kaj su nam u grupi... samo da se one tri streberske ispicuture sto im je lucijanka popila mozak maknu... ili bar prestanu smijat se... kako ne kuze da su nam svima glupe, i iritantne... istjerat cmo ih mi, ja sama, ako treba, kako ivanu the stupid i tajanu tako i njih... a prve godine su bile tako tihe, dakle simpaticne, sad su otkrile, u 3. razredu srednje skole pravi bunt, nadasve su sada same sebi nepristojne i zloceste, je rpricaju i smiju se pod satom, moda im se dogodi da nekaj ne znaju-nalet adrenalina!!!!!!!!!!!! onda se prisjetim: kako sam je dospjela u ovaj ološasti dio ekipe? i ja sam prije bila tako dobra.... ovaj vikend bio je super: u petak sam bila na lush partyu nekom, exstra fensi bijase to... isla s jelenom i arianom (aka frenki) i bijase full dobro. bila je cokoladna fontana, jelo se samo voce, i malo nest povrca, ali mi jelena i frenki nisu dali da probam, ali bila je cokoladna fontana, i bili su sokovi, neki prirodni, limun-zuti-arian-gorko, naranca-narancasti-jelena-slatko, i rozi-grejp-vedrana-prihvatljivo...., jesam li vam spomenula cokoladnu fontanu? bilo je i sampanjca i neke cok. kreme, i nekih kolacica, i upoznala sam Gabrijelu, bas fora curu, koju sam full htjela upoznat.. i bila je cokoladna fontana, i danijela trbovic vlajki, i fora stolice, onako starinske, na travici, na kojima smo sjedili izgledajuci ko alisa u zemlji cudesa, s prijateljima, mislim barem sam se ja tako osjecala... i bio je covjek na biciklu, koji je mahao, i zvonio onim zvoncem... cokoladna fontana..... previse dojmova a u subotu: casual night out through the hood.... i ztako, prvo odemo na veselicu onu seljcku u susedgradu, no odma se pokupimo, i di cmo? u time, i dobro, i dodjemo, kad ono, za jednim stolom----------------ROCKABILLIJI. savrseni savrseni ljudi, zalizane kose, s hlacama u crtu, crnim debelim okvirima za naocale, starkama, ili onim crno-bijelim, koznim cipelama, gitaru su drzali onako, visoko, full visoko, ko johnny cash, i zene su izgledale ko patty page, i doris day, i onako, savrseno, u jednom trenutku, kad je dupli pelin, i dve pive s rumom udrilo, u slow motionu sam isla kroz ljude izgledalo je ko da sam fakat u 50-ima. najbolja stvar na svijetu. COOL, ali stvarno COOL i tako shvatih da sam ja rockabilly u dusi Stagger Lee ugl. to je poprilicno to volim Jelenu Jerko je pesko!! Stagger Lee |
ok. pocela sam pisat post, ali posto naem nista pametnog za rec, po je bipo samo skup natuknica, koe nikaj ne znace... pa cu jednostavno objavit neki post kad cu imat nest normalno
osobe polumjeseca: Dante Aleghieri, Matheau Kassovitz, profesorice moje iz engleskog, i prof. Majsec, i prof. Puskaric, Goran, moja mala Jelena (iskljucivo jer je volim), Arian (iskljucivo u razredu), Mia(radi narodnjaka)... bokić e da jesam li vam ikad rekla koliko volim tamaru? |
06.10.2006. - Zagreb
Tvornica kulture Cijena ulaznica: od 04.09. do 17.09. - 190 kn od 18.09. - 220 kn KO IDE NE PUBLIC ENEMY? JA BI.......... RADO AJD NEK NETKO IDE.............. PLEASE |
ne znam si trenutno rezulatat, no objavljam ga jer sam vrlo odvazna... hahahaha |
moja teddea. utočiste ludila. ona, mia i ja cinimo sveto svinjstvo... mia je moja najstarija prava prijateljica, ako ne i jedina, iako si nikada to nismo dali do znanja za vrijeme nasih setnji kvartom s malom kim-njezinim psom. sesti razred. ako ikoga ikad zovem svojim, onda je to mia, jer ne postoji prijateljica s kojom sam bila toliko bliska kao s miom. teddea je definitivno najludja osoba koju znam. ali kao takva mi jako pase jer njezino ludilo ohrabruje moja ludilo. trenutno je ponovni sastanak svetog svinjstva moje najvece veselje, jer to su dvije osobe koje toliko volim i uz koje se ne trebam dokazivat, nit smirivat, ni nista. jednostavno mogu bit ja... u svojem izvornom obliku, kao psihopat. slobodna. njih jednostavno obozavam, i nekako, ma gdje bila, i sto god raadila u zivotu, nece mi bit tesko nazvat ih, zagrlit, i izljubit... oink on!!!! |
ma on je najbolji.
upravo virim iza zaslona svog laptopa da vidim svoje zlato koje ne zeli bas spavat, pa ga je moja seka donjela u boravak da si malo pogleda televiziju prije spavanja-moja seka i on prespavavaju kod nas. tek toliko da znate trenutno ima 9 mjeseci i iako ne volim djecu, on je tako savrsen, i ne postoji trenutak koji ne bi djelila s njim. kad ga sad gledam, ne mogu vjerovat da je prije manje od godinu dana bio tek rodjeno dijete. cini mi se kao da je potpuno veliko djete, i kad se sjetim da jos ne zna pricati, cudno mi je jer, mogu uspostavit tako dobru komunikaciju s njim.. nekada se cini tako odrastao, i ima tako ozbiljnu facu, ali kad ga na kraju dana vidim kako u krilu svoje mame pije mlijeko na bocicu, tek tad shvacam koliko je on malen. predivan je, pravi maleni rasni njemac s tom svojom plavom kosicom... od koje nu se cesto zna zalizat irokezica na glavi, pa izgleda ko neki mali patak... ima veeeeeeeeeelk e plave oke, i voli mi grist nos... sa svojim prsticem pokazuje kamo zeli ic, a to je najcesce kod prekidaca za svijetlo da s istim tim prsticem zagasi ili upali svijetlo. nekada mu nejde jer ne stisne dovoljno pa samo dodirne i naivno pogleda u luster dal je upalio. koda naveliko, mislim moras ga drzat, naravno. ali zato oprezno puza i nikad dosad nije glavom udario o pod za razliku od druge djece... voli pricat, najcesce svih zove baba, ali ponekad ljude zove mama, dada, papa. e da i kad mu kazes papaaaa, mase ti tako sto trese rucicom... tako je dosad pozdravio tamaru i marijanu e da ponosno objavljujem da sam isla s njim u setnju sama s tamarom, i da uopce nije plakao ni nista.. i vrhunac svega:ima dobar ukus-voli cokoladu koliko mogu rec o svom malom gizmu... kad je jednostavno savrsen... a tako mali.. danas sam bila na kavi s njih troje... moje tri osobe.. osobe s kojima sam si (bila) jako bliska, ili sam barem vjerovala da jesam... ali sam danas bila na kavu s tri potpuna nepoznanca... jer kad bolje razmislim, ne poznam ih nimalo, niti oni mene ne poznaju, uvijek su uz mene bili neki deseti ljudi kad mi je netko trebao... i puno se bolje osjecam uz druge ljude... jer znam da me ti ljudi vole, dok za ove nisam ni sigurna dal ih ja sama volim, jer da je tako, jako bi me pogadjala ta razdvojenost medju nama... doduse, tu je moja jelena, za koju vjerujem da me voli, jer ipak, dogodilo se da provodimo dobar dio vremena zajedno... nju jako volim kao sto volim svoju ruku, kao da je dio mene, to sam joj pokusala objasnit, ali mi nije bas islo. no zajedno, oni me toliko ne zanimaju, ni ja njih da se ne mogu naljutit na njih, ni njih ne zanima dali sam ja tuzna ili ne, sto je u redu jer u trenucima tuge i srece imam neke druge ljude, s kojima uopce ne provodim puno vremena, ali trenuci kad smo zajedno su konstruktivni, i tada ja kazem svoje misli, sve sto osjecam, sve sto mi se dogadja... ne mogu se zamislit kako ih jedva poznam... sto je najgore od svega ovo ce procitat jedna od to troje osoba, ali me uopce ne zanima.. jer ne zelim da to procita i da trebamo nesto raspravit-ne da mi se, a nije mi bed ako se i nafrnji na mene jer znam da nisam nista lose rekla jer mi je svejedno, radi gigija jednostavno to tako ide, neki ljudi su kako metallica kaze: so close, no matter how far, a neki jednostvano obrnuto... |
neeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee
j., nisi u pravu, to se na smije dogodit. NIKAKO!!!! ili daaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa??? ako se to dogodi, im cutting myself in pieces instantly svejedno BEZVEZE clark gable |
Why do they wound the most, few people I truly love.
For I have promised myself to love as though I've never been hurt before. ....and every time they do such a thing, I leave my childhood inocence and a part of me becomes a monser. ....but I gratefully love that monster for it heals my wounds. ....for it keeps me safe, keeps my heart (far) away from breaking. ....yet I question exsistance of my heart. ....for there is a chance my heart is eaten by the one creature that heals it. gigi , SWEET DEMON OF MINE |
upadoh u saht
izmedju ostalog: froddo baggings allo, allo is back vracam se, Zagrebe, tebi, tebi na obale Save, vracam se, Zagrebe, tebi, tebi pod zidine stare prezirem, prezirem svoju obitelj (širu, zrtve mog prezira: ujak, sestricna, baka, i pomalo seka) prezirem ih toliko da jedva cekam da mi dodju mama i tata-vise se ne vracam u Liku jedina pozitivna stvar: naravno, Vito Niko Babajko=Dodo Oz became obsession radisni Ivor(ić) prancing Petar zelim Josipu Dvoracekicu (starke) pjofesoj kjema me iznenadjujuće shvaća, jedini obviously fight malog Mateja ja volim! nisam nista alkoholno pila u predugo vremena mislim beba moja mala mi je smrdala enter na laptopu sta bi moja Tamarica rekla: bye, mates |
sinoc nisam mogla spavat. nikako.
stoga sam se sjetila.........trenutka. jednog trenutka. nije se cinio tako vaznim............... dakle trenutak, jedan; odlazimo s maturalca, u busu smo ispred zagreba. kraj maturalca. 20. 9. 2004. svi se iz petnih žila deremo pjesme prljavog kazalista, i ostalih...severinac pjeva. vidim mu u ocima da mu malo fali da mu suze nekrenu niz obraze... gleda me i vidi to i u mojim ocima odjednom moa tadasnja (jedna od) najboljih frendica Katarina kaze kako je ovo pjesma posvecena meni............. ja u ljubav vjerujem od parnog valjka....... i vjerovala sam, tada. kad malo bolje pogledam, koliko se razlikuje osoba koja sam bila tada od ove sada. jer sada mi nitko ne bi bas posvetio tu pjesmu. nego nesto poput i'm against it od ramonesa. ali tada...... tada mi je katarina posvetila bas tu......... uopce nisam mislila o tome nikad do sinoc........ pusa svima |
evo me.......................
tu sam........................ dosadno mi je............. glupa formula jedan............... cuh se s babajkom................. dosadno........................ irish republican army................................ post......................................... dosada....................... ne da mi se ucinit si zivot, dan zanimljivim.................... tupa sam...................................... shvatih da ne volim gotovo nikoga...................... čak ni njega....................... ali tako to ide..................... 'volim vas'.................... dal to zelite čut......................? moram ic pit colu..................... i jest chocoladu dakle, tu sam, u otočcu, ljencarim sa svojim dragim ivorom-to mi je sekin muž, opet izazivam pomutnju i sukob po obitelji, mamu sramotim pred babama pricanjem o tome kako sam lezba, a ni nisam. volim gledat reakcije. smijesno je sve to...ne da mi se vise ni trudit se bit bolja osoba. uživam u svom zlu. jedino pokusavam bit bolja prema svojim frendicama. razmisljam o Tamari. u zadnje vrijeme puno mislim o toj osobi. jer je stvarno zagonetna, nije mi jasno kako je uspjela tako se promjenit. na bolje, definitivno na bolje. prije par godina smo bile 'najbolje prijateljice'. no to se izjalovilo. i onda smo do sad bile onako, poznanice. tj. bilo mi je jaaako drago srest ju, ali se bas nismo uopce druzile. no ove godine sad, ovih nekoliko smo se opet pocele druzit.......... ne mogu vjerovat, kao da smo citav zivot prijateljice, jer me dobro poznaje, a mislim da i ja nju kao osobu dosta dobro poznajem. sad smo se obje vratile jedna drugoj natrag. i jednostavno uzivam u nasim razgovorima, nasem tzv. novonastalom prijateljstvu. toliko me osvjezilo kao osobu njezino pojavljanje u mom zivotu i toliko mi je drago sto je i dalje tu, sa mnom... jer ona je jedna predivna osoba. dobra, pozitivna, pametna, mudra, rijecita, iskrena. jednostavno je volim, jaaaaaaaaaaaaaaaako. vise no ikad. cak je i pozitivno budalasta, za razliku od mene. tamara- my Venus in blue jeans. to vam je pjesma od Jimmy Clantona, ako je cujete, shvatit cete o cemu pricam. eto toliko od mene- jos jedan neartikulirani post cmok |
ugl. otočac...................
volim ovaj grad sam po sebi, jer je fakat fora to kaj svaku vece mozes kraj rijeke ic setat, jer je oktuzen brdima, brezuljcima. ali................ klonite se podalje od centra samog grada. malogradjanstvo vlada. naravno, ima iznimaka, svaka im cast. ali svi ostali su tako jadni, neuki, zadrti, uskogrudni....... ja kao takva nimalo ne pridonosim harmoniji grada. jer me i u zagrebu ljudi cudno gledaju.... ali tu ljudi misle da imaju pravo znatizeljno gledat u tebe, za razliku od ljudi u zagrebu. sto mene ludjaka, jos vise inspirira da se jos cudnije ponasam, oblacim se jos nenormalinije (jednom sam isla u grad (definicije grada: tri bloka dalje) u cokljama, to su vam one starinske papuce) ili te klinke bahato gledaju, onda im isplazis jezik, pa se okrenu mamici. ili stari pijanci i babe misle da imaju pravo prigovarat ti radi bilo cega, sto je cak bolje od onih pogleda kao sram te moze bit, zasto nosiš nesto sareno ili te mali 'alternativci' po gradu ipak cudno gledaju, a kad vide da sam i ja kao neka alternatifka oooooooooooo onda sam savrsena ili ti ljudi u srednjim godinama onako pametno dobace 'dobar chopper, mala' misleci pritom na moj bicikl, koji uopce i nije chopper, nego cruiser, ali ka on se zna u motore, a bicikle su isto to. i tako................. bum ja prezivila. imam svoj dzepni nozic, pa kad me neko jako iživcira, to ce bit savrsena prilika da ga upotrijebim. dosadno mi je ovako sam barem skratila vrijeme pusa svima, jedva cekam vidit vas-jelena, babajko, nika, tamara, marijana, josipa................. ljubavi moje |
patrola-ne pitaj za mene
Ne pitaj za mene prva svjetla se pale dolaze praznici i ljetno raspoloženje Dok prolazim gradom u ove sunčane dane osjećam uzbuđenje kraj mene blješte reklame Ne pitaj za mene kasno je za sve ne pitaj za mene (ne ne) Kasno je za sve Putuj, putuj svi čekaju na tebe putuj, putuj mm, pogledaj me Ne pitaj za mene kasno je za sve ne pitaj za mene (ne ne) kasno je za sve Kraj je godine školska dvorišta su prazna pune se obale tek sada, sada si važna Ne pitaj za mene (ne ne ne ne ne ne ne) prva svjetla se pale dolaze praznici i ljetno raspoloženje Ne pitaj za mene kasno je za sve ne pitaj za mene (ne ne) x3 kasno je za sve jedna jako dobra pjesma, barem meni. prije samo godinu dana uzasavala sam se pomisli na to da napustam svoj osmi c i ulazim u prvi razred srednje. |
slusam norah jones. imam manijakalnu potrebu da sve njene lyricse prekopiram na svoj blog.
sinoc sam se vratila. uvijek se citavu drugu polovicu puta doma nabrijavam ne onaj veliki plavi znak ne kojem pise: zagreb, nekakvo mi posebno, osobito, pomalo sebicno odusevljenje ozari lice koje se manifestira glupasto-tupim smjeskom. cim vidim znak, uzimam mobitel u zelji da tu sretnu vjest podjelim s nekim svojim. ulazimo u kvart, a ja ko neki turist gledam s ponosom na svoje gaynice/stenjevec. ne znam zasto sam toliko sretna, pa nisam bila u zagrebu samo 2 i pol tjedna. raspakiravamo stvari, nosimo ih stan, a ja odlucujem svojim savrsenim biciklinom obic kvart, prvo odlazim do jelenine ulice, legendarne trovrske. ta je ulica u osnovnoj predstavljala mali centar svemira, uvijek smo bili tamo, svi, a ko nije bio, samo je ljubomorno prolazio pokraj nje. sad, u srednjoj se moj stav i dalje nije promjenio. cak smo tamo imali i tzv. babinjak, tj. mala prostorija u jeleninu podrumu koju smo preuredile u svrhu okupljanje drustva u zimskim danima. postoji knjiga koja govori o utjecaju kvarta na pojedinca. ja znam da je moj kvart utjecao na mene. puno. moj kvart je dio mene, to znam vec duze vrijeme, od kad sam u 8 razredu proplakala samo gledajuci sa svog balkona parkic ispred zgrade. to je parkic koji spaja moju veliku zgradu sa tim predivnim skolskim dvoristem. u tom parkicu i dvoristu sam skupa sam drugim stanovnicima stenjevca 2 provela sate i sate.......... provela svoje djetinjstvo. (ja sam sad usla u mladost) eto tolko od mene, usput, jedna obavijest: u otoccu, licko-senjska županija, dakle, se otvorio, tj. preuredio birc enigma koji sad pusta rock, doduse onaj hrvatski, srcedrapajuci (nisi me voljela u ono vrijeme, itd.) ali zto nie razlog da mojoj dragoj sestricni mili nedostane entuzijazma radi povratka rocka u otocac. ugl. pije se, skace, nema poga jer je birc 2×2m pa odite vidit ako prolazite kroz otocac. poseban pozdrav IVANI KOJA VOLI ZELENO, ivancica moja maslackova!!!!! nisam nista htjela rec ovim postom, nit nisam, pa je post kolko tolko u redu. |
evo, priznajem, zadnjih nekoliko bijah depresivna
no pricala sam s najboljim ljudima na svijetu, s Petrom i sa svojom Josipom. i shvatila sam da je jedna od mojih najvecih znacajka moja neiscrpna snaga da me ljudi ne mogu dirnui na negativan nacin, ako me kuzite. ergo, kad god je netko los prema meni ja sam prema njemu na nacin da me on uopce ne zanima, i citav zivot ja tako, s podsmjehom zanemarujem ljude koji me vrijedjaju na bilo koji nacin. u tome mi pomaze to sto mogu zavoljeti svakoga u tren oka, ali i zamrziti jos brze. jednostavno sam pocela marit za ljude koji ne mare za mene i to je jako smijesno zavrsilo(sa zagasenim ćikom na mojoj ruci) ok, ok da vam pojasnim. brinem ja za te ljude, al ne na nacin na koji brinem na npr. Josipu i Petra. i to jednostavno tako ide... uglavnom, sada znam: ja sam ja. i nitko drugi. i postojim samo ja. kao i moje srodne duse, tih nekoliko ljudi (ima ih malo, tako i treba bit) a oni su samo moji suputnici. sad upravo pricam i s megi, dakle, jos sam bolje. di sam stala? e da dakle, ja sam Vedrana. sretna sam je ih imam, njih, Josipu, Megi, Petra, i druge. i to je sve, ne mjenjajmo njih sa drugima. ovo je jedan jako smotan post ali nema veze nadam se. |
zastoooo mi sve radimo jer se od nas to ocekuje?? npr. ako si si dobra s nekim vec duze vrijeme kuja si ako ga/nju ne zavolis. onda pod pritiskom svih ostalih to ucinis, natjeras se, doslovno se natjeras da volis tu osobu. a mozda ga znas i citav zivot, a ne volis. -ovo definitvno nije o meni pisano jer ja uopce nemam problema s zavoljivanjem ljudi, ok. osim nekih ekstrema, ajd. al tako to ide u zivotu, radis, osjecas jer moras. jer to od tebe trazi-tko?? ajde ako si osoba koju ne zanima zasto drugi misle, nego samo i iskljucivo osobe koje su ti jako bliske-ABF (antibrukofobija). al onda ipak radis stvari koje se ocekuju od tebe. no tko to ocekuje?? a sta ako to ne izvrsis?? ocito to od tebe ocekuju ti bliski ljudi koji bi te ka trebali voljet. a ako to ne ucinis, naljutit ce se na tebe. I TO JE LJUBAV??!!! ne znam ja sto je ljubav, al ne bi li trebala bit bezuvjetna?! smjesno. ljudi shvatite ljubav ne postoji. u dubini duse svi skrivamo samo i jedino mrznju. a jos dublje ravnodusnost koja prozlazi iz te mrznje. ja ne volim nikoga ni nitko ne voli mene.- ovo trebamo razmisljat i bit cemo u pravu. da ne postoje ti sladunjavi ljudi koji jos vjeruju u ljubav, svijet bi bio savrsen. ja tako razmisljam i evo me: uopce me ne jebe nista. sretna sam. kao takva, sama. jer svi smo. uvijek. ili kad-tad. prijateljstvo il bilo kakva veza koja sadrzava ljubav je nemoguca. ne postoji. ma sretna sam. (i tocka) ovo je bila jedna od mojih teorija koje dokazuju nepostojanje ljubavi. do citanja. im a cold bitch, i don't feel a thing anymore, for last couple of years. buahahahahahaha |
zasto?! zasto postoji ta osnovna potreba u ljudima da se osjecaju voljeno, dok na drugu stranu imaju prevelik ego iliti ponos kojim sprijecavaju bilo kakvu pravu bezuvjetnu ljubav. oduvijek sam mislila da su se dovoljno pametni ljudi rijesili te potrebe, ali ocito nisu. no to i dalje stoji: mudri ne vole.
no ja?! zasto ja nisam mudra, toliko da mogu biti samostalna??!! u zadnje vrijeme se dogadja to da imam potrebu osjecat se voljeno medju nekim ljudima i to me jako smeta jer sam vjerovala da mi se to nikada nece dogoditi jer im dovoljno ne vjerujem, no ipak je to tako... jako mi je zao sto polako uplicem ljude u svoja sranja, al ne mogu si pomoc. zelim ostavit sve ljude oko sebe na miru i ne vidit vise nikoga, pocet iznova zivjet u ovom svijetu i dat si priliku da ovaj put ne udjem, tj. da ne pocnem vjerovati u tu iluziju nazvanu ljubav. glupa ljubav, mrzim pricat o njoj a vidi me sad. to je obicna mjesavina postovanja, brige i volje. danas ljudi vole druge na onaj bolesni nacin, da ih moraju vidjet svaki dan, pricat im i znat sve o njihovom i svom zivotu. vjerujem da pravom prijatelju (ovdje je prijatelj osobe koja te voli i ti nju volis) ne trebas nista rec, niti ga cak ikad dodirnu, pa cak ni vidjet, al samo i jedino trebas osjetit postovanje u njegovim ocima, i volju da te voli, ne treba se cak ni brinuti o tebi, jer ima svoj zivot koji bi ga brinuo, a samo se ti mozes brinut sam za sebe, za to ti daje snagu ta osoba. tako nekako,izuzev onog djela da ne trebas pricat stvari drugome, funkcioniramo ja i petar, al dobro necemo o njemu. al ja pocinjem voljeti na onaj nacin, bolesni i posesivni, ne puno, ali malo. mnogo je posesivnih ljudi oko mene, onakvih o kojima prica Prévert u pjesmi u mom boxu. ja se pokusavam sto manje ponasati tako, i uspjeva mi, na zalost, mozda, jer je to radi one nesigurnosti u meni, onog vjerovanja u najdublji dio ljudske psihe u kojem nitko ne voli nikoga ni nitko ne voli sebe, u kojem nista nije vazno ni sveto. bolesni jedan svijet!!! jednom mi je netko, osoba koju trenutno ne pamtim bas po dobru, rekao nesto pametno: ...tako ti to ide u zivotu, vedrana, ulaži u nesto ili nekog al nemoj ocekivat nista za uzvrat... savrsena jedna stvar. rijesila me posesivnosti koja me rijesila toga da sam ikad povrijedjena. zato me stalno ili bar gotovo uvijek vidite sretnu i nikad nisam tuzna. ha ha!!!!!!!!!! alionda me pak vidite tuznu jer ne mogu uvijek jebat u mozak citav svijet, a najvise sebe, i svima u trenutku pocnem ic prokleto ne zivce. u pocetku mi je jako zao vidjet razocarenje u ocima osobe koja me vidi takvu, ali onda mi nekako pocne bit ravno do mora ( kao sto bi to Holden Caufield rekao). ovo mi se dogodilo mali milion puta, sa svim osobama ovog svijeta koje poznam malo dulje pa zato to tako pricam. al prezivjet cu ja. naravno da hocu, dokle god vjerujem u ovu pateticnu iluziju sto ju sama izmislih-da je moj zivot najsretniji da ne moze bolje od toga, da je ovaj svijet takav da jednostavno moramo bit malo tuzni, i da sam ja jos sretna. a to je i istina. i kao sto bi to rekla My Venus In Blue Jeans, ljubav moja mala: ALLWAYS LOOK ON THE BRIGHT SIDE OF LIFE eto, toliko od mene, nikako napisat neki patetican post u kojem cete vi, proklete pubertetlije kao i ja, uzivat, no dobro. drz'te se i budite mi dobro. ne padajte razred, ne ubijajte se s skutera, ne postanite narkomani, ni darkerice (šala), ne furajte se na lose ocjene, ne tucite ljude bez razloga, ali ne furajte se ni ne hippije (taj pokret bio i proso) ne radite abortus (nemojte ostat trudni), nemojte ic u mafiu, ne dilajte drogu, nejdite u gaynice, ne jebite se po pakostanima, nego vozite bicikl, vjerujte u nessie, pokrpajte mi gigija(ljepotica moja mala), crtajte, slikajte, modelirajte, pisite, svirajte, kreirajte, volite, ljubite, budite dobri, javite mi se, barem ostavite komentar, perite se lush proizvodima, perite se uopce, suncajte se, budite vani do 8 ujutro jer vam mama ne da da udjete u kucu, idite na velebit, ili bar u samobor, planinarite, jedite sljive i drugo voce, pusite travu i cigarille ali ne cigarete, no isprobajte avangard posto mi ne mozemo, ne tracajte po kvartu, ne isfuravajte se bendovima koje slusate a kamoli onima koje uopce ne slusate, oblacite sareno i osvjezit ce vam dan, vidjet cete, zapravo radite sto god ocete, ali uzivajte, mladi smo, lijepi, vecinom zdravi, imamo ruke, noge, oci, usi, mastu koje nas mogu odvesti ne predivna mjesta, volimo se, ako se ne osjecate voljeno, ja vas volim, ako to ista znaci, DAKLE......... sto nam fali???????!!!!!!!!!!!?!?!?!?!?!?!?!?!!!?!? |
evo me!!!!!!!!! vise me nitko ne zanima. isli ste mi svi na zivce i pukla sam malo na onom postu gdje vas sve mrzim ali ta mrznja ubrzo je prerasla u potpuno ignoriranje. zasto??!!
jer imam bicikl!!!!!!!!!!moj prekrasni bicikl. ljubica moja mala!!!! moj najbolji prijatelj!!!!!!!! cini mi se nekad i jedini. danas shvatih nesto: moje drustvo, tj. meni najblizi ljudi, ovdje u zag. i ja, mozemo funkcionirat samo kad se pljujemo, kad smo kucke jedni prema drugima.(maleni moji: babajko i jelena volim vas jaaako ) i tako................ OVAJ DIO NEMOJTE CITATI AKO NECETE, JER VAS NE ZELIM ZAMARAT SA SVOJIM GLUPOSTIMA, VAS TO NE ZANIMA AL JA MORAM REC NESTO O TOME- MALO ME TO SVE SKUPA IZJEDA, TO JE SAMO I JEDINO MOJ PROBLEM. ZABORAVITE TO I NE ZAMARAJTE SE, JA OVO MORAM REC _____________________________________________________ ubit cu se. ovaj vikend moja baba (prije je nisam tako zvala al stvarno se pretvara u onako, babu-draga mi bakica pomalo postaje kucka) priprema slavlje povodom svog 70. rodjendana. i priprema se obiteljsko slavlje. citava moja obitelj bit ce na okupu- cim se tog sjetim, osjecam tako spljošteno, kao da sam se rastopila. moja uzasna obitelj-najradje bi plakala. samo stala i plakala. ko neko malo razmaženo deriste. ali nisam jer se tako osjecam razlogom zar ne??!!! recite da da. molim vas recite da da. molim vas. te osobe su me oblikovale, moje djetinjstvo bilo bi puno drukcije da njih nie bilo, al zamislite gorcinu kada se sjetim da je sve to bilo lazno. zelim ih vecinom mrzit, al ne mogu. tako su oni mene ostavili da lutam ovim svijetom, kad sam se navikla imat ih uz sebe, ali ih nikad nisam imala. mislim vise nikada necu nikome vjerovati, jer mi zasad bas nejde. al moram se suocit s njima svima. vristala bi, i zavukla se nekome u zagrljaj, da umjesto te veceri s nima, provedem vecer s nekim svojim, nekim ko me poznaje pricajuci, no cini mi se da me nitko uopce ne poznaje NIMALO ME NITKO NE POZNAJE!!!!!!!!!!!! nikad me nitko nije poznavao i nece, samo sam kao mala sa svojom obitelji bila sigurna i oni su me poznavali al sad me ni oni ne poznaju, a ja njih nikad ni nisam, jer ono sto je bilo nie bila istina. nakon toga, svakoj frendici, frendu, decku nisam vjerovala onako, potpuno. a mislim da nikad ni necu.................. ......................................................... |
osoba koja me zadivljuje, nadahnjuje, produhovljuje, potjece onu dobru stranu mene. savršena, barem za mene. ne znam zasto se uopce druži sa mnom, mozda najbolja osoba koju cete ikada upoznat. osoba koju sam skoro zadavila čajem kad sam joj u kanini prisla s "Hi, my lezbo" dok ga je pila
Josipa danas ima rodjendan!!!!!!!!!!!!!! Sretan rodjendan, ljubice moja najdraza! |
završila je skola (prosjek: 4.2). bijah jucer u mochvari s nikom i nikom (musko i zensko- samo se ne zna koje je koje) bilo loshe, dosta loshe i pokushala sam se napit al nije islo i popizdih jer mi je, izmedju ostalog, moj dragi petar javio da mu je buraz imo nesrecu-dobro je sad sve. e da svi vi ljudi dobra srca i suosjecajne dushe, molite da mali babajko dobije p.č.e (ne pisem ovu nadasve prostu rijec za jelenu), barem nesto vise od cure koja se zove ružica.
ja sam danas sama doma- svi ste pozvani doc i napravit mi nekaj za jest, posto neam nikaj i jedem ovih 40 ledenih stapica- utazujem si glad, žeđ i žudnju za obnavljanjem djetinjstva i treba mi doc babajko s nekim filmom da gledamo. i, za kraj..... vazna obavijest za sve one koji ne znaju, sutra je 3. nedjelja u lipnju, dakle Tatin dan vise o tomu i neki fora tekstovi zato cu je za svog starog Boću iliti Boška pospremit sobu |
The Capris-There's a moon out tonight
There's a (moon out tonight) whoa-oh-oh ooh Let's go strollin' There's a (girl in my heart) whoa-oh-oh ooh Whose heart I've stolen There's a moon out tonight (whoa-oh-oh ooh) Let's go strollin' through the park (ooh-ooh-ooh-ooh) There's a (glow in my heart) whoa-oh-oh ooh I never felt before There's a (girl at my side) whoa-oh-oh ooh That I adore There's a glow in my heart I never felt before (ooh-ooh-ooh-ooh) Oh darlin' Where have you been? I've been longin' for you all my life Whoa-uh-oh baby I never felt this way before I guess it's because there's a moon out tonight There's a (glow in my heart) whoa-oh-oh ooh I never felt before There's a (girl at my side) whoa-oh-oh ooh That I adore There's glow in my heart I guess it's because There's a moon out tonight Moon out tonight Moon out tonight Moon out tonight There's a moon out tonight Večeras je nad Zagrebom bio mjesec, rumen, velik, pun, predivan- posvećujem mu ovu pjesmu, ne znam dal je znate, stara je, al' ne znem dal bi vam se svidla, jer pjevač stvarno zavija na ovo 'whoa-oh-oh ooh' (glas ala Beach Boys-i) |
< | rujan, 2006 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv